Maja Marković

Rođena u Zagrebu 1979. godine.

Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu Maja 1999. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je apsolventica na Nastavničkom odsjeku u klasi prof. Ante Rašića.
Godine 2005./2006. ostvaruje tromjesečni studijski boravak na ljubljanskoj Akademiji za likovnu umjetnost (odsjek za oblikovanje, prof. I. Paik).
Član je HDLU-a i HZSU-a. Radove je izlagala na samostalnim i skupnim izložbama. Nominirana je 2007. godine za nagradu "Radoslav Putar", a 2008. godine ušla je u uži krug kandidata Vjesnikove nagrade za likovnu umjetnost "Josip Račić". Hrvatsko društvo likovnih umjetnika dodjeljuje joj 2009. godišnju nagradu za mladog umjetnika.
Živi i radi u Zagrebu, atelier Žerjavićeva br. 19.

Većina radova izloženih u Roland Berger uredu u Zagrebu pripada seriji radova pod nazivom "Karte pronađenog i nepronađenog "(olovka, akril, folija). U ovim crtežima, kao i u svom radu općenito, umjetnica se bavi temom karata gradova izražavajući se u raznim likovnim tehnikama. Na crtežima je riječ o imaginarnim detaljima apstrahiranim iz velike karte grada, prikazima ulica i trgova u kojima je ljudski lik glavni subjekt.

Izjava umjetnice:

"SLIKA je ono što uočavam iz tlocrta (karte) grada.
Izloženi crteži se nadovezuju na dosadašnji rad sa planovima i to kao opozicija planu (karti): sve značajke plana nestaju, budući da međusobni odnosi i udaljenosti, vidjivi na većim omjerima, kao alat za snalaženje u prostoru, nestaju. Na crtežima su ulica, trg i zgrada; ono što zadržavaju od plana (karte) je tlocrt i zadržano uvjerenje u njegov likovni sadržaj. (…)

U ovom radu, u odnosu na apstrahirane karte, nosioc su raspoznatljiviji tlocrti likovne strukture intimnije prirode - ljudski lik je sad raspoznatljiv. Ljudski LIK je u ovom slučaju je moguće raspoznati na planu, bez obzira je li nacrtan ili ne. On je sada nosioc slike, za razliku od dosadašnjih radova gdje je nevidljiv (i nenacrtan) ali prisutan. (…) Promjena u mjerilu karte donosi detalje koji se sada daju vezati za sudbinu jedne osobe (jednina), nasuprot sudbine stanovnika (množina). (…)
Očaranost ljudskom prirodom i njenim manifestacijama u okolišu, pronalazim ovoga puta, u detalju kao začetku onoga što crtamo na tlocrtima gradova: SLIKE."